INTERVJUI
RADIO HERCEG NOVI - DECEMBAR 2017.
VIŠNJA KOSOVIĆ: LIČNOSNA ANTROPOLOGIJA U NJEGOŠEVOJ MISLI – PRVO PREDAVANJE TOKOM BOŽIĆNJEG POSTA
Večeras počinje ciklus predavanja koje u susret Božiću organizuje Topaljsko-hercegnovska crkvena opština. Na temu “Ličnosna antropologija u Njegoševoj misli” govoriće profesor, filozof, književnica Višnja Kosović. Predavanje je zakazano za 18 sati u suterenu zgrade u Njegoševoj 85A, preko puta hrama Svetog Spasa na Toploj.
-S obzirom na to da smo u godini jubileja od prvog štampanja “Gorskog vijenca” govoriću o Njegoševoj misli. Osvrnuću se na Njegoševu antropologiju koja je ličnosna, dakle ličnost je u centru njegove misli. Ličnost kao sabirna snaga, kao luča iz koje se rasvjetljava cio kosmos. Čovjek je ta luča živa, goruća, stvaralačka luča koja neprestano čezne za Bogom živim. Čovjek je tvoriteljna luča , biće koje stvara, i u tom smislu on je po uzoru na Gospoda, tvoriteljnom zanijet poeziom, tvori svijet iz ljepote i slobodne volje. U tom kontekstu ću govoriti o odnosu Boga i čovjeka, kako to vidi Njegoš ,a posebmo kako to vidi u svojoj „Luči mikrokozmi“ kao poemi koja je blistavi, jedinstven primjerak u evropskoj i svjetskoj kulturi poetsko –filozofske poeme, sa šest pjevanja i prologom, savršena i u formalnom smislu i u misaonom opusu koji je iznesen, sve zarad čovjeka i kroz prizmu čovjeka, objašnjava Kosović.
Najava predavanja Višnje Kosović prilika je da podsjetimo da je nedavno boravila u Grčkoj i na Krfu. Jedan od povoda bio je filozofsko kulturološko okupljanje, koje je organizovao Institut za kulturu i društvena istraživanja na temu „Odnos tradicije i savremenosti“.
– Goruća je to tema, koja je toliko bitna u ovom civilizacijskom trenutku, jer samo duboko razumjevanje između tradicije i savremenosti može da odgovori adekvatno na poptrebe čovjeka i bude prilagođena ljudskim potrebama. Danas sve češće slušamo da je tradicija nešto prevaziđeno, spada u nekakav arhaizam, ali ljudi zaboravaljaju da u odnosu naspram tradicije svi savremeni tokovi utemeljuju se adekvatno i na neki način mogu i sami izroditi nekom novom vrijednošću. Dakle, odnos između tradicije i savremenosti ne treba gledati površno sa stanovišta da su u nekom smislu sukobljene, normalno ne ulazi sve u tradiciju. Tradicija je istrajavanje vrijednosti i njihovo obnavljanje i prilagođavanje novim vremenima, ona uvijek podstiče nove tokove da bi i oni postali tradicija. Ja sam govorila na temu razumjevajući odnosa između tradicije i savremenosti , to je pokazatelj snage vremena i njegovih kulturloških pa i civilizacijskih tokova, smatra Kosović.