INTERVJUI
ŽENSKI MAGAZIN "GRACIJA" - FEBRUAR 2017.
AKO JE ČOVJEK ZADOVOLJAN, ON JE USPIO
Višnja Kosović, filozof i pjesnikinja, čija je Knjiga o ćutnji nedavno izašla iz štampe, govori o životu, uspjehu i vrijednostima, otkriva čemu nas uči filozofija te šta se sve može iskazati kroz ćutnju
Razgovarala: Danijela Đokić
Foto: Darko Jovanović
Rođena 1958, u Brezju u BiH, Višnja Kosović je gimnaziju završila u Brčkom, filozofski fakultet u Beogradu a postdipomske studije u Zagrebu. Od 1984, godine živi i radi u Herceg Novom, gdje je u gimnaziji gotovo tri decenije predavala filozofiju, logiku i etiku. Pored većeg broja filozofskih i naučnih radova, objavljenih kod nas i u inostranstvu, autor je udžbenika iz filozofije i logike, nekoliko zbirki pjesama i priča kao i filozofskog aforizma. Kroz svoj filozofski i književni rad, ova žena britkog uma i smislene riječi, postavlja suštinska pitanja o ljudskom življenju te doseže do dubokih i značenjskih odgovora o čovjeku, slobodi, smislu i trajanju. Njene filozofske misli zastupljene su u većem broju antologija kod nas i u inostranstvu a stalni je član nekoliko evropskih filozofskih asocijacija i književnih udruženja. Knjige su joj prevedene na desetak svjetskih jezika, dobitnica je više književnih nagrada.
Otkud ljubav prema filozofiji?
Jako je teško odgovoriti zašto nekoga ili nešto volimo. Meni je u gimnaziji filozofiju predavao izuzetan čovjek i profesor, gospodin Lutvo Hadžimanović. Vjerovatno je to bilo presudno za moj odabir studijske grupe. Filozofija i svojim imenom znači ljubav prema mudrosti. To nije gotova i zaokružena mudrost, jer kao takva ona ne postoji. Ona, filozofija, treba, prije svega da nas uči promišljenom i odgovornom odnosu prema svijetu, prema drugom čovjeku, prema saznanju, i prema samome sebi.
Kroz filozofski i književni rad uvijek ste nastojali da ukazujete na besmislenost nekih nametnutih potreba i vrijednosti i da druge usmjerite ka suštini i jednostavnosti života.
Život ne treba dodatno komplikovati, on je i sam po sebi dovoljno težak i komplikovan; ali i izuzetno lijep i izazovan. Kvalitet života ne zavisi samo od toga koliko imamo para i koji položaj zauzimamo na društvenoj ljestvici. Kvalitet života mnogo zavisi od našeg odnosa prema životu. Vedar i dobronamjeran čovjek uvijek ima sadržajniji i bolji život od nekog namćora i zlonamjernika. Kada čovjek umije da se raduje tuđoj sreći, on tu sreću umnožava. Kada saosjeća sa tuđom nevoljom i patnjom, on tom drugom umanjuje muku. Pretjerani egoizam je pošast od koje stradaju, i sam egoista, ali i svi oko njega. Čovjek koji vodi računa samo o sebi i svojim željama i ciljevima, nesvjesno se ograđuje i od svijeta, i od drugih ljudi. Na kraju sam sebi postaje najveći problem.
Koje su Vaše tematske preokupacije?
Prije svega, čovjek i život, jer to su vječite teme. Čovjek kao stvaralačko biće i biće slobode. Zarobili su nas idejom slobode. Mi jako puno govorimo o slobodi a malo je onih koji razumiju fenomen slobode. Ovim pojmom često se manipuliše. Samo savjestan čovjek, koji je odgovoran , i pred sobom i pred drugima, može da bude slobodan. Treba da stalno preispitujemo lične postupke i tražimo svoje propuste i greške. Veliki je onaj čovjek koji umije da kod sebe prepozna grešku, i koji umije da se izvini, i da javno prizna svoje propuste. Nažalost, najčešće greške tražimo u drugima.
Kako Vi sagledavate naše vrijeme?
„Svako vrijeme ima svoje breme“, kaže jedna naša mudra poslovica (a sve su poslovice mudre). Jedno vrijeme se najbolje sagledava sa aspekta vrednosnog sistema po kome se rukovodi. Vrednosni sistemi nisu statični i nepromjenljivi. Ali, postoje stalne vrijednosti, i nove vrijednosti koje donosi novo vrijeme. To nikako ne smijemo zaboraviti. Na primjer pravda, ljepota, istina, odgovornost, čovjekoljubivost.., to su vječite vrijednosti. Ni jedno vrijeme ne bi smjelo da ih se odrekne, bez obzira što izmijenjeni uslovi života nameću, opravdano, i nove vrijednosti. Naše vrijeme prenaglašava i predimenzionira vrijednost novca i materijalnih dobara, kao i vrijednosti i lagodnog života. Zato smo poplavljeni malverzacijama i kriminalizmom na svim nivoima, kao i površnim estetizmom i estradizmom. Površni estetizam i estraditam ne može biti mjera kulturnih tokova i kulturih vrijednosti. Nažalost, kič i šund uvukli su se u sve pore života. Sve druge vrijednosti su pomjerene u stranu, ili se često pokušavaju staviti u službu sticanja novca i moći.. Ne može i ne smije novac biti mjera svega. Novcem se ne mjeri niti kupuje: ni radost, ni tuga, ni ljubav, ni stvaralačko ushićenje, ni pravda, ni saosjećanje, ni stid, ni savjest. A bez svega ovoga čovjekov život nije ni lijep ni dostojanstven.
Vi svoja zapažanja i kritiku o društvu izražavate najčešće kroz aforizam.
Aforizam je sažeta puna misao i zato je volim. Svi filozofi od Heraklita do danas koristili su se aforizmom. Leži mi ta kratka forma, prije svega filozofski aforizam. Ne volim politikantske aforizme koji hoće da budu humorni a često su turobni. Moj aforizam je gnoma, filozofska misao kroz koju se prelama moja vizija svijeta a samim tim i kritički odnos. Aforizmom, „Čovjek je rep žrtvovao evoluciji a glavu civilizaciji“ malo sam se našalila sa teorijom evolucije, i visoko tehniciziranom civilizacijom u kojoj je u stvari sve manje mjesta za čovjeka.
Kroz aforizam „Kultura nam ne izražava duh već zadah vremena“ dali ste svoju ocjenu stanja duha nacije?
Kroz medije se danas često popularišu ti kvazikulturni procesi jer živimo u vremenu lakih zabavnih potreba. Masovna kultura uvijek nosi elemente nekulturnih tokova i sama ih podstiče a to je teško i prepoznati, a posebno oduprijeti se tome.
„U potrošačkoj kulturi najjeftiniji je čovjek“?
Željela sam da naglasim da Čovjek nije samo konzument kako ga isključivo tretira potrošačka kultura. Protiv toga se moramo boriti. Čovjek prije svega treba da poštuje ljudske i kulturne vrijednosti koje se ne mogu izmjeriti i iskazati novcem
Vi ste magistar filozofije, pišete stručnu literaturu, poeziju I prozu, majka ste troje odrasle djece, supruga i domaćica, a sve vrijeme ste aktivan mislilac. To je čitav splet uloga. Čovjek mora da se ostvaruje na više polja,... Od kada sam dobila djecu, nastojala sam da budem dobra majka ali sam neprestano radila i na sebi, jer kao stvaralac, trudim se da imam misleći odnos prema svijetu.
Da li je ženama teže u tim brojnim ulogama?
Da, itekako! To zahtijeva izuzetnu, i emotivnu i fizičku energiju. Mi smo jedno siromašno društvo i uloga žene i kao domaćice i kao majke je pojačana i ona se iscrpljuje kroz brojne uloge, i zato je podrška životnog partnera veoma važna. Ja imam sreću da mi je suprug Radovan uvijek bio najveća podrška u svemu što radim. On je moj prvi čitalac i sugestivni kritičar a budući da je i čovjek utemeljenog duha i izuzetne govorne kulture, naši dijalozi za mene su ujedno i stvaralački podsticajni. Ipak, koliko se god upinjemo da budemo moderni , mi smo uistinu jedno tradicionalno društvo. Ljudi su sumnjičavi prema ženama koje jasno stave do znanja da žele da izgrade karijeru i ostvare uspjeh.
Šta je po Vašem mišljenju uspjeh?
Danas se uspjehom smatra samo ukoliko imate neku upravljačku funkciju a spjeh je u stvari široka kategorija. Ako je čovjek zadovoljan, on je uspio. Ako je zadovoljan svojom porodicom, životom, svojim postupcima, svojim prijateljima, on je zaista uspješan. Jer jako je bitno imati prijatelje, i znati da nekome možete da budete oslonac u životu. Neizmjerno je važno da su neki ljudi srećni kada vas vide i kada oko sebe širite osjećaj sreće. E sve to je po mom mišljenju uspjeh a ne samo biti direktor, ministar ili poslanik u parlamentu.
Nedavno je promovisana vaša knjiga misli O ćutnji a u pripremi je i drugo izdanja. Riječ o ćutnji, zvuči paradoksalno?
Osmjelila sam se da napišem jednu knjigu o ćutnji. Ćutnja je fenomen o kojem treba razmišljati jer se kroz ćutnju..čovjek najprije sam preispituje, onda bolje sagledava i sebe i svijet oko sebe...Često kroz ćutnju možemo reći više nego kada imamo neodgovoran odnos prema riječi. U ćutnji se najdublje sagledava svijet, i iz ćutnje nastaju najljepša i najuzvišenija djela, i u nauci i u filozofiji, i u umjetnosti. Ćutnja usklađena sa ritmom srca, ljubav je.
Da li i kod vas važi krilatica ni jedan dan bez poteza?
Ja ne pišem svaki dan i ne pišem mnogo. Obično radim više poslova “odjednom”. Na primjer, dok pišem neku priču, uzgred pravim i neke zabilješke iz filozofije, jer filozofija traži neprestanu angažovanost uma, a da li ja to dobro i kvalitetno radim, to će ocijeniti drugi, i možda neko drugo vrijeme jer uostalom budućnost je mudra i nepotkupljiva.
Šta trenutno radite, o čemu pišete?
Upravo pišem roman i dovršavam zbirku priča. Jedna od tih priča govori o ljudskim borama i potaknuta je odnosom savremenog čovjeka prema starenju. Godine prolaze a svi bi da ostanu vječito mladi. Nije velika vrijednost ispeglano ljudsko lice. Čovjek treba da shvati da je vremenito biće i da je starenje prirodan proces. Današnji čovjek je uplašen od osnovnih tokova života. Koliko ima prelijepih lica iscrtanih borama. Bore su rukopis života ali i naš rodoslov, zato što neke bore nasljeđujemo i predajemo ih ponovo u nasleđe, a neke stvara sam lični život. Bore fasciniraju. U onoga koji voli i prihvata svoje bore , čovjek treba da ima povjerenja. Otužno je kada žena od 50 godina hoće da izgleda kao da joj je 25, tada ona ne prihvata sebe, to je potpuno pogrešan odnos prema životu.
Ali to nameće društvo, čini se da je junak našeg doba Petar Pan?
Jeste. Nametnut je teror mladosti, energije i samouvjerenosti. Ljudi su često prisiljni da glume sebe, na način kako bi želeli da ih drugi vide i tako gube lični identitet. To je površni estetizam. Medijski, površni kontakti na daljinu i na brzinu, daju sliku nezrelog pojedinca, ali i nezrelog društva u cjelini.
Čemu treba da težimo?
Ja bih rekla da treba da težimo smirenosti i čovjekoljublju.